Žive košarku, ugledaju se na Kobija: Nikšićani David i Vasilije – crnogorske košarkaške nade

Kada se ljubav prema sportu i želja za uspjehom, te posvećenost, spoje sa darom mogao bi da se dobije dobar “proizvod”.

Početak nagovještava da bi mladići iz Nikšića, članovi podgoričkog SC Derbija, zaista mogli da budu nove “pravi stvari” crnogorske kraljice igara.

Mirković (17 godina, 205 cm) i Todorović (18 godina, 198 cm) su na nedavnom Evroliginom juniorskom turniru u Beogradu pokazali koliko mogu, u dresu Next Generation tima, igrajući i sa i protiv najboljih mladih igrača Starog kontinenta.

”To je nevjerovatno iskustvo, koje će nam značiti u budućnosti. Bilo je teško, jer je to, ipak, mnogo veći nivo košarke, i odbrane i napada. Ne mogu da kažem da je bilo treme, možda pozitivne, ali je bilo više neizvjesnosti. Na kraju je sve bilo kako treba”, kaže David Mirković.

”Mislim da smo i David i ja pokazali da možemo da igramo protiv svih”, nadovezao se Vasilije Todorović.

Njihovo predstavljanje na najvećoj sceni potvrda je da je put kojim je krenuo SC Derbi ispravan, a u današnje vrijeme i jedini mogući – stvaranje igrača, kaže koordinator svih selekcija i trener juniorskog tima Petar Mijović.

”Dolaskom Davida i Vasilija, prije tri-četiri godine, počela je i priča oko organizacije rada sa mlađim igračima u SC Derbiju. Sada možemo svi da budemo zadovoljni kako su predstavili sebe, porodice i klub iz koga potiču. Oni već u kontinuitetu rade dobro, njihovo predstavljanje na velikoj sceni je zbir svih dobrih stvari kroz koje su prošli, ali i motiv da nastave dalje. To je motiv i ostalim momcima iz kluba, koji po talentu zaslužuju šansu”, kaže Mijović.

David je izabran i u idealnu petorku turnira u Beogradu, prosječnim učinkom od 17 i po poena i i 9,8 skokova. Todorović je turnir završio sa prosječno 18,3 poena po meču, uz procente od 58,6 odsto za dva i 43,8 za tri poena.

I brojke i ukupan utisak su impresivni, ali su obojica saglasni u jednom – tek su na početku, mnogo je koraka pred njima.

”Toga sam svjestan. Potrebno je mnogo napornog rada, prije svega, ali i sportska predispozicija, mnogo sreće da bi se sve kockice posložile. Važna je i mentalna priprema, sve je to proces”, ističe Mirković.

”Ovo je samo jedna stepenica. Trudimo se da dođemo do visokog košarkaškog nivoa, vrijedni smo, naporno radimo, živimo košarku”, ističe Todorović.

Da smatraju da su radna etika i ljubav prema sportu najvažniji, govori i to da imaju zajedničkog idola – čovjeka koji je simbol posvećenosti i opsjednutosti košarkom.

”Uzor mi je Kobi Brajant zbog njegove radne etike. On me motiviše, ali što se tiče igre trudim se da formiram svoju igru ugledajući se na Nikolu Jokića, Luku Dončića i Nikolu Mirotića”, kaže Mirković.

”Majkl Džordan je neko ko mi je igrački uzor, ali Brajantov mentalitet je inspiracija za posvećenost, za odricanja, za put kojim bi trebalo da se ide”, ističe Todorović.

Upravo takav stav dvojice tinejdžera daje najveću nadu da je pred njima velika budućnost, ističe njihov trener.

”Njih krasi izuzetna radna etika, oni su na terenu po 5-6 sati dnevno, što nije lako u današnje vrijeme. Veoma su posvećeni, ispred njih možemo da postavljamo visoke ciljeve. Oni su selektirani kao dječaci sa ozbiljnim talentom, svjesni su da ga imaju, ali što je najvažnije prihvataju sve što nije dobro i gdje postoji prostor da se unaprijede. Oni su idealni za saradnju, jer je riječ o vaspitanim mladićima, koji imaju bazu postavljenu u porodicama, a sportski proširenu u njihovim matičnim i u našem klubu”, kaže Mijović.

I David i Vasilije imaju mnogo kvaliteta, njihov talenat nije, zapravo, ni teško uočiti.

”Najveće prednosti su mi dobar šut i tehnika u odnosu na moju visinu, takođe smatram da imam visok košarkaški IQ i da mi je to možda i najveća karakteristika. Nedostaje mi brzina i ‘atletika’, ali radim i na tome naporno”, kaže Mirković.

Todorović igra na poziciji beka, tu je konkurencija najžešća.

”Svjestan sam toga da moram da budem fizički spreman, da stalno radim na šutu, jer šut mora da se vježba svakodnevno, više sati”, kaže Todorović.

Obojica, pored juniorskog ranga, nastupaju i u seniorskom, igrajući crnogorsku ligu, nadajući se da će naredne sezone biti spremni i za ABA ligu. Prelazak iz juniorske u ozbiljnu, seniorsku košarku je jako težak, može da bude i bolan…

”Njih tek očekuju teški trenuci u karijerama, potrebno je da budu mentalno spremni da ih savladaju i prebrode. Svaka prepreka mora da ih čini jačim i boljim. Mislim da su svjesni toga, a kakvu svijest imaju možda govori i to što su nakon povratka iz Beograda, umjesto slobodnog dana imali trening, a dan kasnije i utakmicu”, priča Mijović.