Boško Roganović, strastveni kolekcionar starih razglednica Nikšića: To je neobjašnjiva ljubav prema gradu

Ako ste se nekad pitali kako vam je izgledala ulica, kvart, pa i sam Nikšić prije nekih stotinjak godina, moguće da ste odgovor na to već dobili posjećujući Facebook stranicu “Ja volim Nikšić”. Njen tvorac je upravo Boško, tridesetčetvorogodišnji mladić koji je odlučio da za sve one iskrene poštovacoe grada u kojem živimo, odškrine vrata nikšićke prošlosti vjerno sačuvane i dočarane na razglednicama do kojih je, priznaje, često i uz mnogo muke dolazio. Ipak, kaže, ne žali ni za jednim trenom , niti centom, potrošenim na sakupljanju po mnogo čemu jedinstvene fotodokumentaicje.

Sakupljanje razglednica kao životna misija

“Ono što je nevjerovatno u svoj ovoj priči, a što me posebno oduševljavalo jesu zemlje i gradovi širom svijeta gdje su se ove razglednice nalazile. Posebno bih se obradovao kada bih našao razglednicu Nikšića koja pripada periodu sa početka XX vijeka. Ono što je tu fascinantno je to da je tamo neko uspio da sačuva dio istorije našeg grada pored svih ratova i kriza a ja sam to sa „ove strane” shvatio kao misiju da to ponovo vratim u svoj grad kako bih na osnovu ovih razglednica pokušao da „rekonstruišem” istoriju Nikšića”, kaže Boško.

Gotovo savku razglednicu, priznaje, nabavio je preko interneta i to van Crne Gore. Do manjeg broja došao je razmjenom sa drugim kolekcionarima iz zemlje. Vremenom se broj razglednica u kolekciji uvećavao, a o njihovom broju ne voli da priča jer, kako kaže, sve to čime se bavi ne doživljava kao neko takmičenje koje ima za cilj da se skupi što veći broj razglednica.

„Ja to više gledam kao na neku priču koja nema kraja, jer sam siguran da postoje razglednice koje još nemam u svojoj kolekciji, a isto tako svaki dan donosi nešto novo kada se pojave razglednice koje još nisam imao prilike nigdje do sada da vidim. Upravo to je nešto što me motiviše da nastavim sa svojim istraživačkim radom jer mislim da na ovaj način dajem najbolji doprinos da se stari Nikšić sačuva od zaborava”, priča on i odbija da odgovri na pitanje koliko ga po razglednici košta njegova opsesija da iznova i iznova uvećava svojevrsnu hroniku grada u slikama.

Autentičnost i zadivljujući kvalitet razglednica

Boško objašnjava da stare razglednice Nikšića pored svoje osnovne namjene posjeduju i druge kvalitete koji se mogu razmatrati i biti interesantni sa više aspekata.

„Razglednica sama po sebi predstavlja značajan, autentičan i dokumentaran istorijski izvor, a nerijetko i izvor o pojedinom događaju, arhitekturi, objektu, prostoru uopšte, zatim nošnji, običajima, ličnostima, itd. To je sve preporučuje kao originalno svjedočanstvo materijalnog i duhovnog života na području Nikšića“, objašnjava Boško i dodaje da se upravo detaljnim analiziranjem samih razglednica može se doći do čitavog niza podataka značajnih za sklapanje istorijskog razvoja grada.

Pored same fotografije koju, kako kaže, ona „nosi“, njenu autentičnost potvrđuju i poštanski pečati sa datumima slanja i prijema pošiljke kao i poštanske markice kod kojih se tačno zna kojeg su datuma i godine puštene u promet pa se na osnovu svega navdenog može precizno odrediti iz kog je perioda razglednica. 

Ipak ono što ga, priznaje mladi nikšićki hroničar, najviše fascinira u ovom pozivu je to kako su fotografi onog vremena, sa fotografskim aparatima koje su imali, radili tako kvalitetne fotografije.

“Za pojedine razglednice mogu slobodno reći da su urađene na mnogo boljem papiru nego one koje imamo priliku danas da vidimo“,  ističe on.

Uzbuđenje koje donosi susret sa novom fotografijom

Boško kaže da ga jednostavno privlači to što ne postoji neki katalog šta je to sve publikovano u ono vrijeme i svaki put kad se pojavi neka nova razglednica koju nema u kolekciji, to ga , kako kaže, obraduje jer ta ista razglednica bude dio kolekcije nekog posebnog izdavača u okviru kompletne kolekcije.

„Fascinira me i to sa kolikom ljubavlju su fotografi radili te fotografije. Tu bih posebno izdvojio prvog nikšićkog fotografa Branka Šobajića koji je svoje negative nosio čak u Budimpeštu kako bi fotografija ugledala svijetlost dana. Sama činjenica da u svojoj kolekciji imam nekoliko razglednica na kojima se kao fotograf potpisuje Branko Šobajić posebno me raduje, a po načinu kojim je on obilježavao svoje razglednice brojevima to mi je znak da postoji još razglednica/fotografija Nikšića sa početka XX vijeka”, ističe Boško i priznaje pomalo razočarano,  da se tu se čovjek mora pomiriti sa činjenicom, s obzirom na dugi vremenski period koji je iza nas, da će se do ovog materijala teško doći, ali kada se on pojavi onda sigurno neće žaliti novac kako bi se on našao u njegovoj kolekciji.

Na stranu što ga je ta strast godinama koštala prilično novca, svaka razglednica za Boška ima posebnu sentimentalnu vrijednost.  Ekskluzivno Za portal Onogošt Boško je prvi put pristao da ih objelodani i pokaže neke od njih, a čitaoci će imati priliku da ih vide sjutra u nastavku priče o čuvaru nikšićke prošlosti…

Nastaviće se…